1. prosinca je Svjetski dan borbe protiv AIDS-a
Svjetski dan borbe protiv AIDS-a bi trebao skrenuti pažnju javnosti na ovo oboljenje, kao i na značaj prevencije i ranog otkrivanja infekcije uzrokovane virusom HIV-a. Ovaj dan se obilježava još od 1988. godine. Organizirao ga je UNAIDS, zajednički program Ujedinjenih naroda, i svake godine se obilježava pod posebnim sloganom. Za 2016. godinu moto glasi „Hands up for HIV prevention“.
Iako su do sada napravljeni veliki pomaci u borbi protiv AIDS-a, ne smije se stati. Informiranje je i dalje jako važno. Sama preventivna mjera „sigurnog spolnog odnosa“ sprječava dobivanje infekcije. Pogođenima ne samo da je potrebno liječenje, već i konkretna pomoć u pogledu savjetovanja s drugim oboljelima, psiholozima i zdravstvenim radnicima. Budući da se mnogi HIV-pozitivni pacijenti zbog straha od diskriminacije ne povjere čak ni vlastitim članovima obitelji i prijateljima, grupe i savjetovališta su vrlo važni.
Efikasna zaštita od AIDS-a: putevi zaraze
Prenošenje HIV-a događa se putem tjelesnih izlučevina kao što su krv, sperma ili vaginalni sekret. U vrlo rijetkim slučajevima zaraza je moguća i preko majčinog mlijeka. HIV se ne prenosi preko uboda insekta niti preko sline ili suza. Većina ljudi se zarazi nakon nezaštićenog spolnog odnosa ili zajedničkog korištenja igle i drugog pribora za uzimanje droga.
Što se tiče rizika prilikom transplantacije organa i krvi, danas se provode strogi standardi sigurnosti pa je rizik od zaraze HIV-om prilikom ovih tretmana sveden na nulu.
Zaraza HIV-om je nekada odmah dovođena u vezu sa sigurnom smrću. HIV je teško izliječiti jer utječe na imunosni sustav, srasta s DNK i T-stanicama, tako da ove stanice onda ne ignoriraju bolest, već je šire. Međutim, tretman koji se zove antiretroviralna terapija (HAART) utječe na taj proces, odnosno suzbija ga, tako da AIDS s ovom terapijom postaje neka vrsta kronične bolesti.
Nova terapija se provodi u dvije faze – prva faza je ona kada cjepivo pomogne tijelu u prepoznavanju stanicakoje su inficirane HIV-om i onda ih čisti, a druga kada lijek aktivira uspavane T-stanice tako da ih uoči imunosni sustav.
Ipak, HAART terapija nosi sa sobom neželjena svojstva kao što su razvoji oboljenja krvotoka, dijabetesa ili tumora. Ako se lijekovi isključe, oboljenje HIV/AIDS se brzo vraća, jer još uvijek nije postignuta potpuna eliminiacija virusa iz tijela.
Prvi uspjeh: berlinski pacijent
Jedan Britanac je postao prva osoba na svijetu koja se izliječila od HIV-a korištenjem nove terapije koju je napravio tim znanstvenika s pet britanskih sveučilišta.
Timothyju Rayu Brownu, Amerikanacu koji je tada živio u Berlinu, 1995. je dijagnostificirana zaraza HIV-om. Odmah nakon toga on je počeo primati antiretroviralnu terapiju. Pored toga, Brownu je također ustanovljena leukemija. Budući da kemoterapija nije imala učinka, Sveučilišna klinika Benjamin Franklin u Berlinu (danas pripada bolničkom kompleksu Charité) pokrenula je traženje kompatibilnog donora matičnih stanica. Ideja liječnika je bila da potpuno unište hematopoezni sustav pacijenta, da bi ga zatim ponovo uspostavili transplantacijom matičnih stanicama.
Međutim, za Browna liječnici nisu tražili samo darivatelja matičnih stanica s kompatibilnim HLA markerima. Bilo je potrebno naći darivatelja koji će uz to imati i posebnu promjenu na genu CCR5. Ova mutacija je imuna na HIV, jer sprječava ulazak virusa. Zato ne dolazi do inficiranja stanica domaćina. Nažalost, ovu mutaciju u sebi nosi samo oko 1 posto svih Europljana. Ipak, u Brownovom slučaju liječnici su uspjeli pronaći potrebnog darivatelja.
Zahvaljujući uspješnoj transplantaciji matičnih stanica znanstvenici su otkrili da je virus potpuno nestao iz krvi „Berlinskog pacijenta“.
On je mogao prekinuti terapiju HAART. Od tada je njegova krv i dalje slobodna od virusa. Time se Brown, koji se u međuvremenu vratio u SAD, smatra jedinim pacijentom koji je izliječen od HIV/AIDS-a. Ovaj pristup liječenja je ponovo primjenjivan u više slučajeva, ali je dolazilo do komplikacija, koje su spriječile daljnji uspjeh.
Nada za liječenje: ubacivanje genskih makaza u kulturu matičnih stanica
Terapija matičnim stanicama i dalje u sebi krije pristupe za terapijsko liječenje AIDS-a. Nedavno su znanstvenici sa Sveučilišta TU Dresden i s Instituta Heinrich-Pette u Hamburgu objavili proboj u borbi protiv HIV-a. Njima je pošlo za rukom ugraditi jednu vrstu škara u ugrožene stanice.
Ovo je rezime ideje:
Znanstvenici mijenjaju jedan enzim, koji prepoznaje određene dijelove genoma i koji pravi rez točno prije i poslije tog dijela. Time se izdvaja dio DNK koji se nalazi između. Krajevi DNK se zatim ponovo uredno spajaju. Ovu metodu stručnjaci opisuju kao rekombinazu. Revolucionarno je to što ovaj enzim uklanja veliki dio genoma virusa HIV-a, a pritom ne stvara oštećenja na drugim mjestima.
U sljedećem koraku istraživači uzimaju od pacijenta dio njegovih vlastitih krvnih matičnih stanica. U genom tih stanica ubacuje se plan za takozvane „škare“. Matične stanice se diferenciraju na određene stanične tipove imunosnog sustava, npr. T-stanice. Ako virus HIV-a napadne takvu stanicu, aktivira se modificirani enzim koji zatim isiječe genom provirusa iz genoma stanica domaćina. Na taj način bi se otklonila infekcija.
Iako prevladava uzbuđenje oko nove mogućnosti za borbu protiv AIDS-a, prisutna je i kritika. Jedni kažu da je tretman preskup, jer je za proizvodnju potrebnih materijala potrebna znatna količina novaca. Drugi navode da je pristup pogrešan, jer takozvane škare reagiraju tek onda kada su stanice već inficirane. Ne može se spriječiti nastajanje nove infekcije. Također, u teoriji, jedna stanica može biti napadnuta više puta. Kakav utjecaj ponovljena rekombinaza može imati na jednu stanicu, nitko sa sigurnošću ne može tvrditi.
Pored toga, trenutno postoji vrlo kratak vremenski period u okviru kojeg bi trebalo uzeti, kultivirati, promijeniti i retransplantirati matične stanice. U suprotnom, stvaranje matičnih stanica u koštanoj srži više ne bi bilo uspješno. U laboratoriju je u ovom trenutku enzim potreban za rekombinazu moguće usaditi samo kod oko petine krvnih matičnih stanica. Time veliki dio diferenciranih T-stanica ostaje i dalje podložan HIV-u.
Stoga neke istraživačke grupe slijede drugi pristup. Cilj je zatvoriti vrata AIDS-u. Za to se mora izvršiti manipulacija gena CCRP5. Korištenjem jedne vrste molekularne gumice brišu se genetičke informacije iz genoma krvnih matičnih stanica. Metoda je nazvana „Talen“. HIV tako neće više moći pronaći odgovarajući receptor i neće moći „oteti“ stanice domaćina.
Kliničke studije će sada morati pokazati koji je pristup dugoročno uspješan i, prije svega, siguran. Ipak, uređivanje genoma u kombinaciji s terapijom matičnim stanicama ima potencijal napraviti revoluciju u medicini.