Kroz evoluciju čovjeka dostupnost i vrsta hrane su se mijenjali. Tijekom kamenog doba ljudi su živjeli kao nomadi i lovci-sakupljači. Živjeli su u malim grupicama, hodali naokolo u potrazi za hranom i često mijenjali boravište kad hrane nestane. Dostupnost hrane je varirala i bilo je potrebno unijeti hranu koja će omogućiti preživljavanje narednog perioda bez hrane.
U neolitu, najprije na istočnom Mediteranu, čovjek je počeo koristiti žitarice koje su rasle divlje na tim prostorima. Ovladao je tehnikama pravljenja oružja i oruđa i počeo sam uzgajati žitarice. Prvi poljoprivrednici više nisu lutali prostranstvima, hrana je bila dostupnija i odgovarala je uvjetima koji su zahtijevali dugotrajne i isrcpljujuće radove obrađivanja zemlje.
Ove promjene događale su se postepeno i ostavljale trag u našem nasljednom materijalu - DNK. Na genetičkoj razini te promjene ostale su zapisane u pogledu varijanti (polimorfizama) na molekulu DNK.
Što nas čini jedinstvenim?
Sada svatko od nas posjeduje jedinstveni skup polimorfizama koji nas međusobno razlikuju i njihova analiza daje nam odgovore na pitanja koliko efikasno možemo obrađivati makronutrijenate (ugljikohidrate, proteine i masti) iz hrane koje unosimo i koja fizička aktivnost odgovara našem metabolizmu.